ei12-13-08Harcet

Please download to get full document.

View again

of 20
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information Report
Category:

Documents

Published:

Views: 7 | Pages: 20

Extension: PDF | Download: 0

Share
Related documents
Description
Propisi
Transcript
  191 Marjana Harcet  RadomljeSlovenijamarjana.harcet@gmail.comUDK 391.2:297 297:391Izvorni znanstveni radPrimljeno: 11.01.2008.Prihvaćeno: 24.02.2008. Kuranski propisi o odijevanju kao temelj egalitarnosti u islamu Članak ukazuje na to da su odreeni kodeksi oblačenja, koji su se uvažili u nekim islamskim zemljama, posljedica predislamske tradi- cije i patrijarhalnih interpretacija Kurana te da nisu u skladu sa jed-nim od temeljnih ciljeva religije - ispravljanjem krivičnih društvenih  struktura. Iako se iz Kuranskih propisa, koji su predstavljeni u prvom dijelu članka, može razabrati da upute o odijevanju nisu bile postav-ljene zato, da bi se žene podredilo, neke se prakse pokrivanja koje su  ostale na snazi sve do danas i koje su predstavljene u drugom dijelu  članka, utemeljuju upravo sa Kuranom. Zato članak u trećem, zadnjem dijelu, ističe potrebu, po ponovnom čitanju Kurana i osvještavanju o  prvobitnoj namjeri islama. Ključne riječi: odijevanje, pokrivanje lica, pokrivanje kose, hidžab, nikab, čador, burka, muslimanke D ok smo na Zapadu navikli vidjeti časne sestre i nevje-ste koje pokrivaju glavu velom, manje nam je uobiča- jeno vidjeti žene koje ga nose u svom svakodnevnom životu. Susret sa ženom koja po-kriva glavu ili čak lice skoro neizbježno, ako se ne radi o trenutnom modnom tren-du, podrazumijeva susret sa drugom kulturom i vjerom. Najčešće sa islamom. Pret-postavlja se čak, da je pokrivanje kose i lica islamska novost iako u Kuranu ne na-lazimo niti jedan (eksplicitan) propis o pokrivanju lica. Zato je namjera ovog članka osvijetliti pozadinu tog fenomena i prezentirati Kuranske citate koji se odnose na po-krivanje žena a i muškaraca. Suprotno općenito prihvaćenom mišljenju da je pokri-vanje kose i lica islamska novina, u Kuranu ne nalazimo niti jedan (eksplicitan) pro-pis o tome. No, s obzirom na to da su se u islamskom svijetu ustalili i takvi običaji te zbog toga što je u zapadnim medijima prisutno mnogo nejasnoća glede naziva odje-će – izraz hidžab, primjerice, često se koristi za ono što je zapravo nikab – jedan je od  192 Etnološka istraživanja/Ethnological Researches ciljeva ovog rada razjasniti upravo te nejasnoće. Predstavljajući različite vrste odjeće i njihove nazive, ovaj će rad ujedno ukazati i na heterogenost islamskog svijeta koja se, među ostalim, odražava i u nejedinstvenome načinu oblačenja. Na kraju će se sagle-dati osnovne crte rasprava o značenju i ulozi odjeće: od vrlo čestog zapadnjačkog sta-va da je razotkrivanje u islamskom društvu jedan od najočitijih znakova otpora po-stojećemu društvenom uređenju i položaju žena u njemu, do toga da je Irankama ča-dor način pristupanja u javni prostor. Izvori pokrivanja kose i lica u islamu Pokrivanje kose i lica   u islamu različito se objašnjava, ali među prihvaćenijim je tu-mačenje da se zapravo ne radi o islamskoj novini, već o nastavljanju predislamskih običaja. Zbog teških uvjeta nomadskog života već su predislamski Arapi željeli svoje žene zaštititi od pogleda stranaca, koji su predstavljali potencijalne neprijatelje. Ra-zličiti napadi, otimanja i silovanja bili su stalna prijetnja, pa im se činilo najboljim za-štititi žene velovima i različitim drugim pokrivalima.Uz to, muslimanke su se ugledale na Perzijanke i Bizantinke (Rippin, 2000: 271) pro-mijenivši tako namjenu pokrivanja: dok su se prve pokrivale kako bi se razlikovale od žena iz nižih slojeva, muslimanke, koje su se s njima sretale na molitvi, počele su se po-krivati kako bi pokazale pripadnost istoj vjeri – islamu. (Esposito, 2003: 105) Njihovo  je pokrivanje isticalo istost u vjeri dok su se imućne Bizantinke i Perzijanke pokrivale kako bi isticale svoju različitost od žena nižih slojeva. Upravo ugledavši se na bizantin-ke i Perzijanke, neke su muslimanke počele pokrivati i lice iako njegovo zakrivanje u Kuranu nigdje nije spomenuto. U prilog tezi da se radi o predislamskoj praksi govo-ri i činjenica, da je već Tertulijan u  De virginibus velandis  kršćanskim ženama za uzor dao Arapkinje o kojima je zapisao da si ne pokrivaju samo glave, već i lice, jer radije žive u polumraku, nego da pokazuju svoje lice.(Tertulijan: XVII/4) Propisi u Kuranu i hadis o pokrivanju U Kuranu možemo naći samo tri eksplicitna propisa o odijevanju: u poglavlju koje govori o sredstvima za sprečavanje bluda (Kuran 24:30–31), u ajetu koji govori o pre-poznatljivosti muslimanki (Kuran 33:59) i u ajetu koji starijim ženama daje upute o odijevanju (Kuran 24:60). a) Zaštita žena Kažu, da Muhamed ženama nije propisao pokrivanje zato da bi im s tim uskratio slo- bodu već zato, jer je želio svoje žene i druge muslimanke zaštititi pred već spomenu-tim mogućim napadima, otimanjima i silovanjima. To možemo razabrati iz Kurana  193 Marjana Harcet:   Kuranski propisi o odijevanju kao temelj egalitarnosti u islamu 33:59, gdje se ističe, da je pokrivanje ogrtačima potrebno, kako bi kćeri i žene musli-mana bile prepoznate i pošteđene uznemiravanja. Unatoč dobroj namjeri koju može-mo prepoznati iz tog uspostavljanja „sigurnog područja“, danas je takav diskurs teš-ko prihvatljiv kako za žene tako i za muškarce. On naime implicira, da je muškarac nesposoban savladati svoje nagone i da su muškarci „po prirodi“ lovci koji vrebaju na lovinu. U konačnici takav stav ne degradira samo žena, koje postaju objekti te prisi-ljene živjeti u nekakvoj mobilnoj izolaciji, već i muškarce, koji odjednom postaju bića niže intelektualne razine. b) Moralno uzdizanje U poglavlju koje govori o sredstvima za sprečavanje bluda ponajprije nailazimo na uputu muškarcima da okrenu svoje poglede i čuvaju svoje spolne ograne (Kuran 24:30). (Chebel, 1995: 104-105) Iako je poslanik nosio odjeću koja je pokrivala tijelo od ramena do zapešća i gležnja, uvriježilo se da je minimalno tjelesno područje, koje muškarac mora pokrivati, od pupka do koljena. To je u ono vrijeme važilo ponajprije za muškarce koji su presiromašni da bi si mogli priuštiti cijelo „odijelo“. (Patel, 2003: 82)   Tijekom vremena uvriježio se da bi pravovjeran musliman trebao u znamen viso-kocijenjene muževnosti nositi brkove i bradu. Kažu da je brada Božji propis i da tre- ba za nju brinuti jednako pažljivo kao i za čistoću tijela i odjeće. Za bradu se smatra da ima i afrodizijski učinak na žene. (Chebel, 1995: 104-105)Ta uputa je namijenjena muškarcima i bitna je iz dva aspekta: zato što je prisutna i zbog toga što je možemo usporediti s uputom ženama. Obraćanje muškima govori o tome, da treba opustiti malo prije spomenuto gledanje na muškarce kao na lovce te da su po Kuranu muškarci dužni obuzdavati svoje nagone. Isto važi i za žene: moć ili slabost jednih i drugih, žena i muških, nije u njihovoj fizičkoj moći i/ili slabašnosti, već u moralnom uzdizanju iznad njih.Iz odlomka koji je upućen ženama (Kuran 24:31), možemo razabrati da ni žene, kao ni muškarci, ne smiju gledati u oči nepoznatima te da ne smiju dopustiti da se vide određeni dijelovi tijela. Budući da je nevjera u islamu jedan od najtežih grijeha, za- branjeno je (bilo) sve što bi moglo dovesti do nevjere. Zato islamski nauk osuđuje por-nografiju, šund literaturu, prostačke šale, intimne tjelesne dodire, grljenje, ljubljenje muškarca i žene ukoliko nisu u braku, razgaljenost, izazovno oblačenje i slično.(Have-rić i Haverić, 1991:39) Tu posebno mjesto ima – pogled. Po islamskom je učenju upra-vo pogled prvi korak na putu ka nevjeri. A zato što se smatra da su muškarci općeni-to agresivniji, Kuran najprije njima propisuje da odvrate svoje poglede i da paze na svoje sramne dijelove tijela, kaže Ismael A. Patel. (Patel, 2003: 80)    Ali Kuran se od-mah iza toga obraća i ženama te je postupno prevladalo uvjerenje da su žene iskuše-nje i da ih muškarci moraju izbjegavati. To potvrđuje i hadis koji muškarce opomi-nje da se čuvaju razgovora nasamo s tuđim ženama, jer nije moguće da bi muškarac  bio sam sa ženom s kojom nije u rodu, a da je ne poželi ili pomisli na zabranjeno. (ur. Memić, 1984: 135)  194 Etnološka istraživanja/Ethnological Researches Ženama propisana pokrivala, kao znak pravovjernosti, nisu bitna isključivo za ovaj svijet, nego i za posmrtni život. U Muslimovom hadisu čitamo da u raju neće biti žena koje se oskudno oblače, ni onih koje koketiraju ili zavodnički hodaju. (ur. El-Munziri, 2004b: 446–447). Odjeća, naime, nije namijenjena samo pokrivanju tijela, nego je bit-na i iz eshatološkog gledišta, jer nije samo običaj, već etički ili čak teološki sustav. (Al-W. Bouhidba, 2004: 37) Čednost odražava pravovjernost koja u najširem smislu obu-hvaća poniznost, suzdržavanje u stavu i ponašanju, izbjegavanje pretjerivanja i skro-mnu te neupadljivu pojavnost. To je, kao što tvrdi Ismael A. Patel, način života za koji odgaja Kuran i koji ima za uzor poslanika Muhameda. (Patel, 2003: 79) Žena koja se pokrije iskazuje svoju pripadnost skupini i pokornost Stvoritelju te islamski odgoj. Inače se interpreti slažu da taj ajet, slično kao i prethodni, koji se odnosi na muškar-ce, poziva na uzorno ponašanje i oblačenje ponajprije zato da bi vjernice bile poni-zne i skromne i, ujedno, da bi se zaštitio njihov besprijekoran moral. Iako na prvi po-gled možda izgleda drugačije, izvorna namjera ajeta 24:31 dakle nije (bila) podčiniti žene, već spriječiti interakciju među ženama i muškarcima koja bi mogla dovesti do nepodobnog ponašanja. Segregacija i pravila oblačenja postala su normativna zato, da bi se ograničilo miješanje spolova, jer je to po islamskom uvjerenju glavni razlog  bluda, koji uništava društvo i razdire moral. (Doumato, 2001: 170) Uoči susreta žene i muškarca, koji nisu u srodstvu, postoji opasnost da se pojavi tjelesna želja, jer nji-hovom susretu uvijek svjedoči sotona. U jednom od hadisa možemo čak pročitati, da žena dolazi u sotonovom obliku i da se mora zato muškarac, kad ugleda (tuđu) ženu, vratiti k svojoj, da bi tako odbacio ono što osjeća u duši. (ur. El-Munziri, 2004a: 681; ur. Memić, 1984: 135)Podjarmljivanje žena u islamu dakle nije posljedica Kuranskih propisa, jer je iz Ku-rana moguće razabrati načelno izjednačenje žena i muškaraca. Ali ipak je Kuran po-služio kao temelj tom podčinjavanju i u praksi su se pravila o pokrivanju i osami žena postepeno pooštrila. (Schimmel, 2003: 27) Žene su postepeno postajale sve izolira-nije i sve više se je ustaljivalo uvjerenje, da su žene zavodnice, koje moraju muškar-ci izbjegavati. Neki interpreti kažu, da je to djelomično bilo i posljedica kršćanskog pogleda na ženu kao Evu (zavodnicu) koja je zavela Adama (Wadud, 1999: 25) iako se u Kuranu nigdje ni riječju ne spominje, da bi Eva bila odgovorna ili čak kriva za iskonski grijeh. c) Iznimka – starije žene Naposljetku, u Kuranu nalazimo i nešto drugačiju uputu glede oblačenja žena. Ona kaže da nije nepoćudno ako se starije žene, koje se više ne namjeravaju udavati, ne pridržavaju strogo propisa o odijevanju, zadrže li pritom suzdržanost u oblačenju i ne pokazuju svoje ukrase. Unatoč tom propisu bolje je da ostanu kreposne i da ne ski-daju odjeću (Kuran 24:60), jer žene imaju pri čuvanju obiteljske časti. To se vidi i iz činjenice da čast kćerke odražava čast obitelji njenog oca, (Keohane, 1988: 107–117) te stoga ne čudi ni iskazivanje kreposti u kasnim godinama. Samo tako mogu majke i bake biti uzor nevjestama i unukama, na čija se pleća prenosi breme očuvanja obi-teljske časti.
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks